TRIBINA U KIC-U

Kulturna hegemonija ili politička hegemonija?

Na tribini je predstavljen sažeti presjek fenomena kulturne hegemonije na zasadama političke teorije Antonia Gramscija.

 

 

U Kulturno informativnom centru, pred prepunom dvoranom u utorak je održano predavanje "Kulturna hegemonija ili politička hegemonija". Kao  predavači nastupili su mr. sc. Zlatko Hasanbegović, mr. sc. Jure Vujić, i dr. Tomislav Sunić,  autor knjige "Europska nova desnica",  koja je nedavno izašla u izdanju izdavačke kuče "Hasanbegović". Izlagači su  predstavili  sažeti presjek fenomena kulturne hegemonija na zasadama političke teorije bivšeg talijanskog marksističkog mislioca Antonia Gramscija.

Svaki politički sustav, pa tako i demokratski počiva na određenoj kulturološkoj hegemoniji, koja podrazumijeva dominaciju ideja društvene elite ili elita, ali također i dominaciju uz suglasnost društvenih skupina koje se nalaze na nižim razinama društvene ljestvice. Osvajanje, ili pak održavanje kulturne hegemonije, pretpostavlja prvenstveno kontrolu medija, školstva, javne komunikacije, kao i korištenje raznih mehanizmima "meke sile",  kao što je to danas slučaj  putem "društva zabave", koje također uvjetuje i oblikuju javno mnijenje.

Od "Kumrovačke škole" do slobodno-tržišnog fundamentalizma.

U uvodnoj riječi, Zlatko Hasanbegović je prikazao čudnovatu,  ali i očekivanu "preobrazbu" bivšeg lijevo-titoističkog intelektualnog sloja ljudi iz bivše Jugoslavije, koji su se školovali u  ozračju "kumrovačke" političke školi, a danas  se reciklirali u neoliberalni vladajući "mainstream" javnog mnijenje, koje pak veliča "religiju tj.monoteizam slobodnog tržišta." Također je on ukazao  na konformizam hrvatske kvazi-desnice, koja se isključivo zasniva na provincijskom etno-konfesionalizmu.

Raskid sa neoliberalnim "mainstream-om" i sa desnim konzervativizmom Tomislav Car  

Prikazavši "Novu desnicu "kao idejno stremljenje, koje je nastalo šezdesetih godine prošlog stoljeća, kao jedna vrsta "kontra-kulture" naspram dominantne liberalno-lijeve opcije, Vujić je istaknuo kako Nova desnica nije uspjela provesti svoju "kulturnu revoluciju" , prvenstveno radi unutarnjih  ideoloških raskola, suvišnog sterilnog intelektualizma, kao i od nedostataka  realističkih geopolitičkih analiza. Prema Vujiću, kulturna hegemonija postoji samo onda kad dominantne snage u društvu uspiju  utjeloviti  realne materijalne interese podređenih grupa u vlastite društvene odnose. Bez svjesnog izbora ideja kulturna hegemonija ne može opstati. Društveni poredak se ruši u različite oblike dominacije, prisile ili "kooptacije."

Vujić je također istaknuo kako će slomu današnje kulturne  hegemonije na Zapadu, ali i kod nas, prvenstveno prethoditi slom vladajuće svjetske financijske oligarhije. Pitanje je samo kada će određena društvena intelektualna elita znati prepoznati i utjeloviti svoje interese i pretvoriti ih u novi alternativni kulturološki diskurs ( javni jezik). Vujić je pozvao da se  konačno prekide s dominantnim neoliberalnim kulturološkim "manstream-om" i  javnim govorom, i ukazao na potrebu odbacivanja istrošenog kvazi-desničarskog zastarjelog   konzervativnog govora".

Vujić drži da se svijet suočava s izborom između dvije opcije. Prvo: pritisak tzv. zapadne kulture na standardiziranje elemenata ostalih kultura  putem masovnih medija i kulturnog imperijalizma,   čiji je cilj stvaranje svjetskog imperija. Druga opcija je kritika "jednoumnog" i "jednosmjernog"   života, i potrebe sprečavanje kulturne entropije i očuvanje raznolikosti ljudskog  bogatstva putem alternativnih  smjerova i  zajednica raznolikih ljudi i nacija. Potrebno je uticati na svijest o mogućoj alternativi zajednica, kao i omogućavanje  "trećih" političkih i kulturoloških putova.

Arhitekti javnog mnijenja

Vezujući sa na g. mr. Juru Vujića i g. mr Zlatka Hasanbegovića , Dr. Tomislav Sunić, ( www.tomsunic.info) ; slijedeći predavač, napravio je sintezu cjelokupnih izlaganja. Naglasio je važnost jasnog definiranja političkih pojmova. Tako na primjer, za riječ "kulturna hegemonija",  možemo koristiti kod nas u Hrvatskoj, riječ "Zeitgeist"  ili "duh vremena". Pod kulturom danas moramo podrazumijevati ne samo muzejsku kulturu, nego i način  ponašanja, način ophođenja,  način komuniciranja - a  iznad svega  važnost "arhitekata javnog mnijenja,".t.j. medija koji stvaraju kulturnu hegemoniju.  

Upravo u stvarateljima javnog mnijenja leži ključna uloga dobivanja političke vlasti. U tom smislu  moguće političke promjene i mogući politički pretendenti u Hrvatskoj neće moći dobiti vlast sa trajnim legitimitetom  ako prije toga nisu kulturološki dobro "potkovani" i  intelektualno jaki. U tome je bila najveća graška bivšeg hrvatsko predsjednika Franje Tuđmana - koji je ima visoku političku popularnost,  ali nije imao intelektualnu elitu koja bi legitimirala njegovu politiku. U tom smislu kulturna i intelektualna elita ima presudan značaj  u preuzimanju vlasti i u legitimiranju vlasti - kao sto je slučaj sa europskom Ljevicom od  1945. g. do danas.